luca guadagnino, fashion boy?

Updated: Sep 14
Filmovi italijanskog reditelja Luce Guadagnina poznati su po tome što ispituju teme vezane za ljudsku seksualnost, senzualnost, dinamike moći i ljudske odnose u širem smislu. Jedan od bitnih i rijeđe diskutovanih aspekata njegovog vizuelnog stila je dizajn kostima, kao i njegove česte saradnje sa modnim kućama.
Guadagnino je rođen u Palermu i proveo je dio svog obrazovanja u Etiopiji, od oca Sicilijanca i majke iz Alžira koja je odrasla u Maroku. U Adis Abebi je pohađao i školu, sve do početka Građanskog rata u Etiopiji, nakon čega se njegova porodica vraća nazad u Italiju. Studirao književnost i istoriju filma, a njegova bachelor teza bavila se radom američkog reditelja Jonathana Demme-a. Iako navodi uticaje autora poput Daria Agenta, Alfreda Hitchcocka i Ingmara Bergmana, kao i Davida Leana, ali i velikih italijanskih autora uključujući Bertoluccija, Pasolinija i Fellinija, on sebe smatra više alžirskim rediteljem nego italijanskim.
Kako kaže u intervjuu za italijanski Vogue 2010:
„Pomalo se osjećam kao autsajder. Biće da je zbog toga što sam odrastao u Etiopiji. Moja mama je Alžirka. Moj ten i moja kosa su tamni.“
Modne kolaboracije
Što se tiče njegovih izleta u modu, oni počinju već od 2005. godine kratkim filmom koji je režirao za Fendi, povodom njihove kolekciju za proljeće/ljeto 2006. godine. Sa ovim brendom je opet sarađivao 2019. godine, a režirao je niz kampanja za brendove kao što su Armani, Cartier i Salvatore Ferragamo.
Saradnja sa modnim brendovima kulminira 2019. godina sa kratkim filmom The Staggering Girl, u saradnji sa brendom Valentino is Julianne Moore, Kyle MacLachlan-om i Miom Goth u glavnim ulogama.
Kako kaže magazinu AnOther:
„Kad god neko kaže da je moda površna, ja se ne slažem.“
Kostimografija
Specifičnost Gudagninovog rada jeste dosljednost i odanost istim dizajnerima kostima, ali i drugim saradnicim. Na primjer, svi njegovi filmovi snimljeni su u saradnji sa samo dva direktora fotografije . U pitanju su Yorick Le Saux sa kojim je sarađivao dva puta, i Sayombhu Mukdeeprom koji je snimao šest njegovih filmova. Pored toga, Trent Reznor i Atticus Ross bili su kompozitori njegovih filmova pet puta, a montažer Walter Fasano radio je s njim nevjerovatnih dvanaest put - na šest dugometražnih filmova, a sa Marcom Costom tri puta.
Kostimograf #1: Antonella Cannarozzi
Sa kostimografkinjim Antonellom Cannarozzi prvi put je radio na filmu I Am Love iz 2009. godine.
Ovo je i njegova prva saradnja sa glumicom Tildom Swinton, smještena u buržoaski milje, baveći se izazovima jedne aristokratske porodice u Milanu. Kostimi stoga uključuju komade iz kolekcije Jil Sander za 2008. godinu, za vrijeme kada je Raf Simons bio kreativni direktor, kao i Damiani nakit i komade iz Fendi arhive.
U pitanju su komadi koji predstavljaju i svojevrsnu sociološku vremensku kapsulu. Tipični za izgled milanske elite koji obavezno obiluje skupom garderobom, čija cijena nije u potpunosti očigledna na prvu loptu onima koji nisu upućeni, govoreći dosta o tome kako ova klasa voli da signalizira svoje bogatstvo.
Kostimograf #2: Giulia Piersanti
Sa druge strane, kostimografkinja Giulia Piersanti, nekadašnja dizajnerka pletiva za Fendi i Balenciagu, jedna je od najvažnijih arhitekata Guadganinovog vizuelnih stila - sa njom je radio šest puta, počevši 2015. sa filmom A Bigger Splash.
Ovde nastavlja saradnju sa Tildom Swinton i Rafom Simonsom, koji je u ovom trenutku kreativni direktor Diora. Swinton igra igra rok izvođačicu koja ima dvije potpuno različite persone na sceni i u privatnom životu - njen izgled tokom nastupa inspirisan je Davidom Bowiejem, a u privatnom životu kostimi su omaž filmu Voyage to Italy Roberta Rossellinija sa Ingrid Bergman u glavnoj ulozi.
Piersanti nastavlja svoju saradnju na filmu Bones and All, koji je njegov prvi period piece, budući da se radnja dešava osamdesetih. Ovde vidimo dosta poderanih farmerki, Converse patika i mikrotrendova tipičnih za ovu deceniju, kao i u filmu Call Me by Your Name.
U ovom slučaju, Piersanti je uzela inspiraciju iz starih foto-albuma i fotografija Charlesa H. Trauba, pa kik kojeg tumači Timothée Chalamet nosi mnogo Lacoste polo-majica koje su bile popularne u Italiji toga doba, dok lik pridošlice Armieja Hammera, otjelotvoruje tipične američke stilske kodove za višu klasu tog doba, pa je inspirisan fotografijama Brucea Webera i tadašnjom “preppy” modom više klase sa istočne obale.
Sa druge strane, u HBO-ovoj mini-seriji We Are Who We Are protagonisti su mladi i savremene teme vezane za adolescenciju, tako da Piersanti još jednom sarađuje sa Rafom Simonsom, koristeći komade iz njegove arhive, kao i komade japanskih brendova kao što su Comme des Garçons, Yohji Yamamoto, Human Made i Kapital, modnih kuća kao što su Celine, Rick Owens, Vetements, Saint Laurent, te streetwear brendova kao što su Noah, Aries, Stüssy i Cactus Plant Flea Market.
Odnos sa samim komadima značajno je drugačiji u filmu Suspiria. U pitanju je rimejk filma Darija Argenta iz 1977, ali je radnja smještena u Berlin za vrijeme Hladnog rata. Stoga, Piersanti se inspiriše stilovima koji se mogu pronaći u sovjetskom modnom magazinu Sibylle, koji je bio poznat kao „socijalistički Vogue“, kao i radovima bugarskog umjetnika Hrista (Christo) i draperijama Madame Grès. Ovi kostimi bili su vrlo uticajni i na samu modu, pa je Jun Takahashi za kolekciju jesen/zima 2019. godine predstavio lookbook gdje su na komadima štampane slike iz ovog filma.
Govoreći o filmu After the Hunt, još jednom se nalazimo u potpuno drugačijem miljeu - ovaj put je pitanju je elitni akademski svijet- Julia Roberts igra profesorku Univerziteta Yale, zbog čega nosi komade brendova kao što su Céline, Toteme i Lemaire, mnogo vrlo strukturiranih blejzera i odijela inspirisanih takozvanim Ivy League stilom. Ovo podrazumijeva neupadljive nazive brendove, bez logomanije, konzervativnije palete boja i strukturisane komade krojene po mjeri.
Piersanti tvrdi kako nije htjela da to sklizne u tipične indikatore estetike koje se povezuju sa ovim miljeom, pa je izbjegavala bilo kakve suknje, cipele sa previsokim potpeticama, haljine ili čak džempere i druga pletiva. Umjesto toga fokusirala se na izgled koji je dosta inspirisan devedesetim godinama i djeluje minimalistički, ozbiljno i prilično androgino ili čak muževno, umjesto da naglašava ženstvenost ili komfor. Ova odluka omogućava inspirisanje i samim glumcima, naročito Armani odjelima koja su bila zaštitni znak Julije Roberts iz devedesetih.
Kostimograf #3: Jonathan Anderson
Jonathanom Anderson, nekadašnji kreativni direktor brenda Loewe, a sadašnjim kreativni direktorom Diora i brenda JW Anderson, angažovan je kao kostimograf na Gudagninovim filmovima Challengers i Queer.
Što se tiče Challengers, pristup kostimima jem još jednom, drugačiji nego u drugim filmovima ovog reditelja. Visoko stilizovana hiperrealnost ovog filma oslanja se na izbore u pitanjima kamere, montaže i zvuka, dok je modna stilizacija u svrsi ovog cilja. U pitanju je zapravo još jedan period piece, ali u ovom slučaju iz 2000-ih, koje su vizuelno relativno bliske sadašnjem trenutku. Budući da se radnja filma odvija u svijetu tenisa, kostimi se fokusiraju na sportsku garderobu, pa se individualnost likova ne čita nužno iz načina na koji stilizuju ovu standardizovanu odjeću, nego više zahvaljujuči korišćenju boja, ali i brendova da se naznači mjesto likova u društvenoj hijerarhiji ovog sporta i njihov postignuti uspjeh.
Queer, sa druge strane, je adaptacija novele Williama S. Burroughsa, inspirisane njegovim boravkom u Meksiku i Ekvadoru pedesetih godina XX vijeka. U pitanju je još jedan period piece gdje se Jonathan Anderson suočava sa potpuno drugačijim zadatkom: da vrlo vjerno i detaljno rekreira ovu epohu, dizajnirajući komade koji ne samo da su istorijski tačni, nego takođe teksturalno i u praktičnom smislu u skladu sa tim dobom i svakodnevicom likova.
Watch list:
I Am Love (Io sono l’amore) (Luca Guadagnino, 2009)
A Bigger Splash (Luca Guadagnino, 2015)
Call Me by Your Name (Luca Guadagnino, 2017)
Suspiria (Luca Guadagnino, 2018)
The Staggering Girl (Luca Guadagnino, 2019)
Bones and All (Luca Guadagnino, 2022)
Challengers (Luca Guadagnino, 2024)
Queer (Luca Guadagnino, 2024)
After the Hunt (Luca Guadagnino, 2025)
Suspiria (Dario Argento, 1977)
Lawrence of Arabia (David Lean, 1962)
Voyage to Italy (Viaggio in Italia) (Roberto Rossellini, 1954)
bibliografija
https://www.vogue.it/news/vogue-arte/2010/08/30/luca-guadagnino
After the Hunt Costumed Designer on Julia Roberts Suiting Inspiration
https://www.vanityfair.com/hollywood/story/luca-guadagnino-feature-challengers-queer-awards-insider
https://www.nssmag.com/en/fashion/29303/luca-guadagnino-moda
https://www.culturedmag.com/article/2024/12/05/luca-guadagnino-jonathan-anderson-queer-costumes
https://www.interviewmagazine.com/film/luca-guadagnino-and-jonathan-anderson-on-disaster-and-desire
Comments