top of page

luca guadagnino, fashion boy?

Writer: Tamara Tica
Tamara Tica
Sep 5
5 min read

Updated: Sep 14

Filmovi italijanskog reditelja Luce Guadagnina poznati su po tome što ispituju teme vezane za ljudsku seksualnost, senzualnost, dinamike moći i ljudske odnose u širem smislu. Jedan od bitnih i rijeđe diskutovanih aspekata njegovog vizuelnog stila je dizajn kostima, kao i njegove česte saradnje sa modnim kućama. 


Guadagnino je rođen u Palermu i proveo je dio svog obrazovanja u Etiopiji, od oca Sicilijanca i majke iz Alžira koja je odrasla u Maroku. U Adis Abebi je pohađao i školu, sve do početka Građanskog rata u Etiopiji, nakon čega se njegova porodica vraća nazad u Italiju. Studirao književnost i istoriju filma, a njegova bachelor teza bavila se radom američkog reditelja Jonathana Demme-a. Iako navodi uticaje autora poput Daria Agenta, Alfreda Hitchcocka i Ingmara Bergmana, kao i Davida Leana, ali i velikih italijanskih autora uključujući Bertoluccija, Pasolinija i Fellinija, on sebe smatra više alžirskim rediteljem nego italijanskim.


Kako kaže u intervjuu za italijanski Vogue 2010:

„Pomalo se osjećam kao autsajder. Biće da je zbog toga što sam odrastao u Etiopiji. Moja mama je Alžirka. Moj ten i moja kosa su tamni.“

Modne kolaboracije

Što se tiče njegovih izleta u modu, oni počinju već od 2005. godine kratkim filmom koji je režirao za Fendi, povodom njihove kolekciju za proljeće/ljeto 2006. godine. Sa ovim brendom je opet sarađivao 2019. godine, a režirao je niz kampanja za brendove kao što su Armani, Cartier i Salvatore Ferragamo.

Saradnja sa modnim brendovima kulminira 2019. godina sa kratkim filmom The Staggering Girl, u saradnji sa brendom Valentino is Julianne Moore, Kyle MacLachlan-om i Miom Goth u glavnim ulogama.


Kako kaže magazinu AnOther:

„Kad god neko kaže da je moda površna, ja se ne slažem.“

Kostimografija

Specifičnost Gudagninovog rada jeste dosljednost i odanost istim dizajnerima kostima, ali i drugim saradnicim. Na primjer, svi njegovi filmovi snimljeni su u saradnji sa samo dva direktora fotografije . U pitanju su Yorick Le Saux sa kojim je sarađivao dva puta, i Sayombhu Mukdeeprom koji je snimao šest njegovih filmova. Pored toga, Trent Reznor i Atticus Ross bili su kompozitori njegovih filmova pet puta, a montažer Walter Fasano radio je s njim nevjerovatnih dvanaest put - na šest dugometražnih filmova, a sa Marcom Costom tri puta. 


Kostimograf #1: Antonella Cannarozzi

Sa kostimografkinjim Antonellom Cannarozzi prvi put je radio na filmu I Am Love iz 2009. godine.

Ovo je i njegova prva saradnja sa glumicom Tildom Swinton, smještena u buržoaski milje, baveći se izazovima jedne aristokratske porodice u Milanu. Kostimi stoga uključuju komade iz kolekcije Jil Sander za 2008. godinu, za vrijeme kada je Raf Simons bio kreativni direktor, kao i Damiani nakit i komade iz Fendi arhive.


U pitanju su komadi koji predstavljaju i svojevrsnu sociološku vremensku kapsulu. Tipični za izgled milanske elite koji obavezno obiluje skupom garderobom, čija cijena nije u potpunosti očigledna na prvu loptu onima koji nisu upućeni, govoreći dosta o tome kako ova klasa voli da signalizira svoje bogatstvo.


Kostimograf #2: Giulia Piersanti

Sa druge strane, kostimografkinja Giulia Piersanti, nekadašnja dizajnerka pletiva za Fendi i Balenciagu, jedna je od najvažnijih arhitekata Guadganinovog vizuelnih stila - sa njom je radio šest puta, počevši 2015. sa filmom A Bigger Splash.


Ovde nastavlja saradnju sa Tildom Swinton i Rafom Simonsom, koji je u ovom trenutku kreativni direktor Diora. Swinton igra igra rok izvođačicu koja ima dvije potpuno različite persone na sceni i u privatnom životu - njen izgled tokom nastupa inspirisan je Davidom Bowiejem, a u privatnom životu kostimi su omaž filmu Voyage to Italy Roberta Rossellinija sa Ingrid Bergman u glavnoj ulozi.

Piersanti nastavlja svoju saradnju na filmu Bones and All, koji je njegov prvi period piece, budući da se radnja dešava osamdesetih. Ovde vidimo dosta poderanih farmerki, Converse patika i mikrotrendova tipičnih za ovu deceniju, kao i u filmu Call Me by Your Name.


U ovom slučaju, Piersanti je uzela inspiraciju iz starih foto-albuma i fotografija Charlesa H. Trauba, pa kik kojeg tumači Timothée Chalamet nosi mnogo Lacoste polo-majica koje su bile popularne u Italiji toga doba, dok lik pridošlice Armieja Hammera, otjelotvoruje tipične američke stilske kodove za višu klasu tog doba, pa je inspirisan fotografijama Brucea Webera i tadašnjom “preppy” modom više klase sa istočne obale.


Sa druge strane, u HBO-ovoj mini-seriji We Are Who We Are protagonisti su mladi i savremene teme vezane za adolescenciju, tako da Piersanti još jednom sarađuje sa Rafom Simonsom, koristeći komade iz njegove arhive, kao i komade japanskih brendova kao što su Comme des Garçons, Yohji Yamamoto, Human Made i Kapital, modnih kuća kao što su Celine, Rick Owens, Vetements, Saint Laurent, te streetwear brendova kao što su Noah, Aries, Stüssy i Cactus Plant Flea Market.

Odnos sa samim komadima značajno je drugačiji u filmu Suspiria. U pitanju je rimejk filma Darija Argenta iz 1977, ali je radnja smještena u Berlin za vrijeme Hladnog rata. Stoga, Piersanti se inspiriše stilovima koji se mogu pronaći u sovjetskom modnom magazinu Sibylle, koji je bio poznat kao „socijalistički Vogue“, kao i radovima bugarskog umjetnika Hrista (Christo) i draperijama Madame Grès. Ovi kostimi bili su vrlo uticajni i na samu modu, pa je Jun Takahashi za kolekciju jesen/zima 2019. godine predstavio lookbook gdje su na komadima štampane slike iz ovog filma.


Govoreći o filmu After the Hunt, još jednom se nalazimo u potpuno drugačijem miljeu - ovaj put je pitanju je elitni akademski svijet- Julia Roberts igra profesorku Univerziteta Yale, zbog čega nosi komade brendova kao što su Céline, Toteme i Lemaire, mnogo vrlo strukturiranih blejzera i odijela inspirisanih takozvanim Ivy League stilom. Ovo podrazumijeva neupadljive nazive brendove, bez logomanije, konzervativnije palete boja i strukturisane komade krojene po mjeri.


Piersanti tvrdi kako nije htjela da to sklizne u tipične indikatore estetike koje se povezuju sa ovim miljeom, pa je izbjegavala bilo kakve suknje, cipele sa previsokim potpeticama, haljine ili čak džempere i druga pletiva. Umjesto toga fokusirala se na izgled koji je dosta inspirisan devedesetim godinama i djeluje minimalistički, ozbiljno i prilično androgino ili čak muževno, umjesto da naglašava ženstvenost ili komfor. Ova odluka omogućava inspirisanje i samim glumcima, naročito Armani odjelima koja su bila zaštitni znak Julije Roberts iz devedesetih.


Kostimograf #3: Jonathan Anderson 

Jonathanom Anderson, nekadašnji kreativni direktor brenda Loewe, a sadašnjim kreativni direktorom Diora i brenda JW Anderson, angažovan je kao kostimograf na Gudagninovim filmovima Challengers i Queer.


Što se tiče Challengers, pristup kostimima jem još jednom, drugačiji nego u drugim filmovima ovog reditelja. Visoko stilizovana hiperrealnost ovog filma oslanja se na izbore u pitanjima kamere, montaže i zvuka, dok je modna stilizacija  u svrsi ovog cilja. U pitanju je zapravo još jedan period piece, ali u ovom slučaju iz 2000-ih, koje su vizuelno relativno bliske sadašnjem trenutku. Budući da se radnja filma odvija u svijetu tenisa, kostimi se fokusiraju na sportsku garderobu, pa se individualnost likova ne čita nužno iz načina na koji stilizuju ovu standardizovanu odjeću, nego više zahvaljujuči korišćenju boja, ali i brendova da se naznači mjesto likova u društvenoj hijerarhiji ovog sporta i njihov postignuti uspjeh. 


Queer, sa druge strane, je adaptacija novele Williama S. Burroughsa, inspirisane njegovim boravkom u Meksiku i Ekvadoru pedesetih godina XX vijeka. U pitanju je još jedan period piece gdje se Jonathan Anderson suočava sa potpuno drugačijim zadatkom: da vrlo vjerno i detaljno rekreira ovu epohu, dizajnirajući komade koji ne samo da su istorijski tačni, nego takođe teksturalno i u praktičnom smislu u skladu sa tim dobom i svakodnevicom likova.


Watch list:

  • I Am Love (Io sono l’amore) (Luca Guadagnino, 2009)

  • A Bigger Splash (Luca Guadagnino, 2015)

  • Call Me by Your Name (Luca Guadagnino, 2017)

  • Suspiria (Luca Guadagnino, 2018)

  • The Staggering Girl (Luca Guadagnino, 2019)

  • Bones and All (Luca Guadagnino, 2022)

  • Challengers (Luca Guadagnino, 2024)

  • Queer (Luca Guadagnino, 2024)

  • After the Hunt (Luca Guadagnino, 2025)

  • Suspiria (Dario Argento, 1977)

  • Lawrence of Arabia (David Lean, 1962)

  • Voyage to Italy (Viaggio in Italia) (Roberto Rossellini, 1954)


bibliografija




Comments


bottom of page